Kada bih ja bio sveštenik
obraćao bih se svim ljudima
I vjernicima i nevjernicima
Jer samo Bog zna ko je vjernik
Kada bih ja bio sveštenik
Pozivao bih ljude na zajedništvo
I na ljubav među Božijim stvorenjima
Kada bih ja bio sveštenik
Umanjivao bih razlike među religijama
I ne bih podržao spregu s politikom
Jer gube i religija i politika
Gube svi

Dijete tokom odrastanja vaspitava porodica, televizija, Internet, škola, okruženje u lokalnoj zajednici, država. Država utiče na sve ove druge subjekte. Ako je država u krizi, država bez sistema vrijednosti, i porodice ispaštaju, škola ispašta, mediji slabi bez ispravnog odgojnog efekta, iskrivljeno stanje svijesti naroda se prenosi na mlade generacije. U takvom stanju kriza se produžava dugoročno.

Strah me da ću zaspati,
a da ne kažem neku lijepu riječ

za našu Bosnu.
Govorimo uvijek o dobru, 

a rijetko o zlu,
ako moramo, zlo išaretom samo označimo.
Neka nam stalno u spomenu budu
bosanski heroji
poput trebinjca Srđana.
Pričajmo o ljubavi,
a ne o mržnji,
pa će ljubav da se širi
Hercegovinom od kamena,
sunca, mora i modrih rijeka tkanom.
Zborimo o ljepoti
Neretve, Bune, Bregave,
Rakitnice, Drine, Une,
Bosne, Trebišnjice i Vrbasa,
jer ljepota pored sreće obitava,
pa će sretni biti Bosanci i Bosanke.
Dobrim ćemo privući dobre,
jer dobri su Bosanci pravi.

Tamo gdje je nektar ljubavi
nema otrova mržnje.
Tamo gdje je otrov mržnje
Nema slasti ljubavi.
Duša koja voli je prostrana,
puna svjetla.
Duša koja mrzi je skučena,
kipti od otrova.
Dao si mi ljubav
da mi život bude pjesma
i da mi ljubav bude veza s Tobom.
Sačuvaj me Bože od otrova mržnje!

Vama vaša država, meni moja država.
U vašoj državi teku suze žrtava genocida
U mojoj državi teku bistre vode rijeka.
U vašoj državi spomenik zločincu.
U mojoj državi spomenik heroju Srđanu.
U vašoj državi vlada mržnja među narodima.
U mojoj državi vlada ljubav među ljudima.
U vašoj državi puno radnika bez posla.
U mojoj državi puno posla za radnike.
U vašoj državi cvjeta nepravda.
U mojoj državi cvijetaju ruže.
U vašoj državi rastu fakulteti ko pečurke.
U mojoj državi raste znanje.
U vašoj državi laž je tradicija.
U mojoj državi istina je temelj.
Vama vaša država, a meni moja država.

Da li za slobodu vrijedi umrijeti?
Da li za narod vrijedi umrijeti?
Da li za državu vrijedi umrijeti?
Šta je to sloboda?
Šta je to narod?
Šta je to država?
Ne vjerujem u slobodu.
Ne vjerujem u narod.
Ne vjerujem u državu.
Vjerujem u ljubav.
Vjerujem u čovjeka koji voli.
Vjerujem u pravdu.
I zato borimo se
za ljubav,
za čovjeka
za pravdu,
ali samo lijepim riječima i dobrim djelima,
a nikako ubojitim oružjem.
Jer ko se to ikada za ljubav,
za čovjeka i za pravdu
izborio ubojitim oružjem?

Ubili su me jedanaest hiljada puta.
Jedanaest hiljada puta raspršila se
moja duša nad Sarajevom
i zavapila za ljudskom dobrotom.
A oni su nastavljali ubijati
jer im nije bilo dovoljno
da zauvijek sagore mržnju i kletvu.
Strašno čudovište zla uvlači
u taj začarani krug nove mrsce
da budu ubice u budućim ratovima.
Ali mržnja i kletva sigurno neće
uljepšati ni jedan život
i ni jednom narodu
neće svanuti ljepša jutra.
To mogu samo ljubav i dobrota.
I zato uvijek ću pozivati
na ljubav i dobrotu,
jer samo s ljubavlju i dobrotom
ljudski život ima smisla.

Vatra se vodom gasi a zlo dobrim" Mevlana Rumi -
Zlo se dobrim gasi..."ko tebe kamenom ti njega hljebom" Biblija,...
Iskustvo i intuicija kažu mi da je to istina...ali kako to sagledati u životu ... toliko zla koje smo u ratu proživjeli, masovnog, ne pojedinačnog, i postratne godine kada se vrlo rijetko izražavalo pokajanje za zlodjela, a što je još gore, davala se podrška osuđenim zločincima...Kako primjeniti ovu mudrost...
Jasno je da pojedinac, polazi od sebe, teži dobru i širi dobrotu ličnim primjerom kroz veze sa drugim ljudima, zrači lijepim ponašanjem, iskrenošću i pravednošću, i onda će taj primjer biti uzrok da se neka zatvorena duša, okovana duša koja to primjeti, otvori i postane svjesna svojih loših strana i jednoga momenta prosvijetli - tada se zlo gasi, a ako je zlo definisano kao odsustvo ljubavi, onda ulazi ljubav, koja oplemenjuje čovjeka, duša prosvijetli, iz toga raste dobrota...
Ali kada sagledavamo u kontekstu društvene zajednice koja je doživjela rat ili revoluciju - kada su jedni nad drugim primjenili nasilje i kada je kolektivna svijest otrovana mržnjom, željom za osvetom, skrivanjem odgovornosti...koji je put promjene, jer narod nema svijesti ni savjesti pa da očekujemo da će se pokrenuti pozitivni proces težnje zajednice ka dobru, promjene može pokrenuti pojedinac, vođa, lider koji će svojom karizmom povesti narodne mase u pozitivnom smjeru...

Ovako bi se dobri političar obraćao građanima Bosne i Hercegovine, ali danas teško...možda jednog dana kada narod sazrije...

Zaboravimo podjele, nepravde, zlostavljanja i stradanja i u ime zajedničkog boljitka svrstajmo se pod jednu zastavu, zastavu onih koji žele bolji život u svojoj zemlji.
Neka nas obuzme ponos što smo dobri Bosanci i Hercegovci.
Neka nas ovlada pozitivna energija patriotizma.
Neka nas ispuni inspiracija za akciju, jer mi smo nosioci promjena.
Napravimo prvo promjene u sebi. Zaboravimo ono što nas razdvaja.
Raširimo svoje vidike.
Prihvatimo različitosti.
Pružimo ruku svim ljudima.
Neka univerzalne ljudske vrijednosti kao što su: poštenje, iskrenost, pravednost, dobročinstvo i znanje budu naše nadahnuće. Na tim vrijednostima utemeljimo uspješan razvoj naše zajednice.
Čestit i vrijedan radnik, mora biti u prednosti nad onim koji to nije.
Onaj koji posjeduje znanje, mora biti cjenjeniji.
Onaj koji daje veći doprinos, mora biti uvaženiji.
Izborimo se da sposoban i pošten prednjači nesposobnom ili korumpiranom.
Povjerimo odgovorne zadatke najboljima.
Uspostavimo novi sistem vrijednosti.
Imamo viziju! Želimo boljitak za sve Bosance.
Budimo snaga koja će pokrenuti lavinu razvoja na svim frontovima i koja će srušiti sve prepreke na putu bolje budućnosti. Budimo graditelji bolje Bosne i Hercegovine!

Naravno, sve te podjele, grupisanja po naciji ili rasi su iskrivljeno stanje svijesti, kolektivna paranoja, i u stvarnom životu vode samo u nepravdu, jer potenciraju, za rad i život beznačajne razlike među ljudima, koje nikakve koristi za običnog čovjeka ne nose, samo za pokvarene politike i političare koji ih propagiraju i na njima beru poene, grupišući ljude uvijek na nekom strahu zasnovano.

"To je vječna ljubav
Što svijetom vlada...",
O kako bi lijepo bilo da ljubav svijetom vlada! To je vizija kojoj težimo, u snovima, u poeziji, ali realnost je drugačija, mračne sile mržnje i otrova raznih trovahu ljude vijekovima, ratovi strahotni se dešavahu kako je svijeta, i mi sve iskusismo u našim stradanjima ovodecenijskim. Kako lako đavo ovlada dušom čovjeka, pa čovjek postane nečovjek, cijele zajednice krenu mračnim stranama, stalna je borba između dobra i zla, između ljubavi i mržnje, ali vječna ljubav je naš ideal i smisao i uvijek ćemo joj težiti i vjerovati da će nekad svijetom da ovlada.

Osnovno je pitanje kakav je neko čovjek po univerzalnim vrijednostima, da li ima znanje, da li je kreativan, inovativan, da li je solidaran, suosjećajan, odgovoran, strpljiv, da li uvažava druge, sluša druge, da li zna pohvaliti uspjeh drugog? Ali sve to moraju postati vrijednosti zajednice i biti stalno promovirane, da bi građani postali takvi. A takva zajednica je sigurno osuđena na uspjeh i napredak. Zašto naša društva ne mogu da startaju na novim vrijednostima? Zato što ih ne vode pravi ljudi, istinski vođe, nego ograničene duše, loši karakteri, licemjeri i neznalice, bez imalo liderstva i karizme u sebi. Možete li pokazati nekog u ovih dvadeset godina koji je bio u vlasti da odstupa od mase loših političara? Ne, nažalost. Zato je ovako kako je.

Ljudska dobrota treba da bude mjerilo svemu što postoji!
Kada grozna politika, ratna politika, politika genocida, progona, istrebljenja, ubistva, deportacije, prisilnog premještanja, širenja terora, truje glave ljudi decenijama, oni nekritički slave osuđene ratne zločince i teško je shvatiti da nikakvi dokazi ne mogu da promijene to stanje svijesti, stanje svijesti grupe iza koje se krije pojedinac, svaki onaj koji bez ustručavanja izražava negiranje dokazanih zlodjela i veličanje osuđenih zločinaca.

I dvadeset godina nakon, učinci crne propagande opstaju u glavama mnogih ljudi na Balkanu, bez obzira na sve činjenice. I opstat će, dok se politike ne promjene. A do tada, nema pravog pomirenja među narodima. Da li sto puta ponovljena istina može potisnuti laž?

Zatvarati oči pred činjenicama da se zločin dešavao, tamo, nekom drugom, i povjerovati crnoj propagandi, u situaciji kad je život bio ugrožen za drugačije misljenje, donekle je i razumljivo, ali danas, zatvarati oči pred dokazanim činjenicama, nije razumno, nije ljudski.

Nema naših i vaših zločina. Desili su se zločini, koje bez izuzetka osuđujemo! Postoje masovni zločini, pod komandnom odgovornošću, kao što je genocid u Srebrenici.

Samo kroz zajedničku osudu zločina i sagledavanja nesretnih zbivanja iz bliske prošlosti, bit ćemo bliži jedni drugima, bit ćemo bliži napretku u našoj Bosni i Hercegovini. Komunicirajmo da to postignemo. Svaki će se napor isplatiti.

Zašto mnogi, u ime kolektiviteta, preuzimaju na se dio odgovornosti za zlodjela koja su počinili drugi?

U čovjeku, prepoznaj čovjeka! Nikad kolektivitet. Jer, šta je Bošnjak naspram duše od čovjeka? Jer šta je Srbin naspram ljudine? Jer šta je Hrvat naspram dobričine? I zato budimo, dobri ljudi bosanski!

Pokušali su izbrisati tragove Bosne, i nisu uspjeli. Tragovi Bosne se nalaze u svakom njenom kamenu, u svakom njenom pejzažu. I uvijek nanovo ga gledaš i uvijek nanovo se diviš. Jer to je Bosna, da se brani od skučenih duša, ljepotom.

Nacionalista se odlikuje skučenom dušom, u kojoj se nalaze otrovi lošeg karaktera. Ne dao Bog da ti duša bude skučena.

Ni najbolja strategija razvoja ekonomije neće postići uspjeh ako nije temeljena na pravim vrijednostima društva.

Zašto građani Bosne i Hercegovine tolerišu fašizam? Jer dok se jasno ne usprotivimo fašizmu neće biti pomaka nabolje. Ukažimo na sve oblike fašizma danas i osudimo ga. Svrstajmo se u antifašistički pokret Bosne i Hercegovine. Pokažimo svijetu da ne želimo da trpimo više ovakvo stanje.

Samo otvorena komunikacija istine bazirane na univerzalnim ljudskim vrijednostima vodi relaksaciji odnosa na Balkanu.

U čovjeku prepoznaj čovjeka. Nikad kolektivitet.

Ko nije spreman da prihvati suživot naroda u Bosni i Hercegovini, kao neki oblik bratstva i jedinstva, taj ne voli Bosnu i ne radi za njeno dobro.

Podsjećanje na pozitivne vrijednosti onog sistema, kao što se, suživot u različitosti, uvažavanje društvenog interesa, solidarnost, socijalna pravda, red i zakon, ljubav prema domovini...nikako nije jugonostalgija, jer za tim vrijednostima žudimo i danas i bez njih, ne može u našoj lijepoj Bosni, biti napretka, kao što slika kaže, što je lijepo lijepo je.

Tamo gdje se religija miješa u politiku, gube i religija i politika.
Ali i jedno i drugo se orijentišu na čovjeka, reliigija u njegovom prosvijećenju, a politika u njegovom zadovoljenju.

Istina je da najveću odgovornost za rat snose oni koji su najviše oružja iz ogromnih resursa JNA uzeli i njime najviše zločina počinili.
Ko nije spreman da se suoči sa istinom sudjeluje u odgovornorti onih koji su raspirili sile zla.

I nikako ne dozvolite da postanete žrtve tuđe pokvarenosti, vi koji duše imate još.

Redosljed stvari: Istina, Pravda, Odgovornost, Pokajanje, Oprost, Pouka, Sporazumjevanje, Saradnja, Izgradnja boljeg društva.

Kad narodi u Bosni shvate da im njihovi vođe nisu ostvarili bolji život, onda će se nacionalistički torovi početi osipati. Oni koji posjeduju znanje i koji bi mogli nešto uraditi, nisu nacionalisti i nisu u vlasti.

Činjenice o stanju u Bosni vode u pesimizam, ali razum kaže da ovo stanje nije normalno i nije ljudski razumno, podjela i mržnja nisu sreća ni za one koji to nose u svojoj glavi, argumenti su labavi, dovoljno je da se pojave razumni tumači događaja, događaja koji su doveli do ovih stanja i da se stvari ukažu drugačijim od slike koju su stvarale crne propagande dvadeset godina, i danas ih stvaraju. Ima nas koji vjerujemo u ljepše strane ljudske prirode i na takav način tražimo srodne duše za razgovor, pa na kraju zašto se ne bi dobro primalo za dušu, makar kao što se zlo i crnilo primalo, a nešto unutarnje mi kaže da dobro ipak ima veću snagu. Ja sam optimista!

Očistimo svoje srce od tereta mržnje i predrasuda, u prihvatanju drugog i drugačijeg. Prihvatimo jedni druge i bit ćemo svi na dobitku, jer život prođe u trenu.

Današnji potrošački svijet, umanjuje mnoge ljudske pozitivne vrijednosti, suosjećanje, solidarnost, skromnost, razumjevanje, iskrenost, istinoljubivost, a širi negativne, zavist, licemjerstvo, grabežljivost, laž, dvoličnost, sebičnost.

Nema velike razlike u vjerama u jednog Boga. Postoji samo razlika među ljudima, dobri i zli. I upravo je uloga vjerovanja da uputi ljude u razlikovanje dobra i zla. Jer ljudi u sebi nose zlo, i moraju se stalno truditi da ih ne obhrva, svjesni sveprisutnosti Stvoritelja.

Postoji četiri miliona viđenja i doživljaja bosanske stradalničke stvarnosti, ni jedan nije isti, ali svi sadrže neki vid patnje i stradanja. Iskustvo je teško, da li će kao breme opterećivati Bosance i Hercegovce ili će poslužiti kao opomena ljudima šta ih sve može snaći, kad podjela i mržnja nadvlada jedinstvo i ljubav, i uputiti ih na pravi put, put sporazumjevanja među ljudima i izgradnje prosperitetne domovine Bosne i Hercegovine.

Sve dok ne budemo mislili svojom glavom, nesposobni vlastodršci će na našoj bijedi graditi palače svog bogatstva.

Ako svi budemo komunicirali o Bosni svoje viđenje, bez spremnosti da stvorimo zajedničku sliku, nema nam mirne Bosne, nema napretka.

Nikako ne smijemo biti zarobljenici prošlosti, ma koliko ona bila teška, i neopravdano upropastiti budućoost naše djece.

Ako ja, danas, ne napišem riječi dobra, onda će riječi zla biti za malo više u svijetu. Zato napišimo riječi dobra, jer je u igri stalno takmičenje dobra i zla. Neka se dobro širi Bosnom i cijelim svijetom.

Mi, Bosanci, moramo biti svjesni činjenice, da će Bosna, bez politike sporazumjevanja i kompromisa krvariti i biti pod stalnom prijetnjom raspada. Stoga, progutajmo i poneku knedlu nepravde, sa jasnom vizijom, da jednom svi Bosanci, u suncu koje nas obasjava, prepoznaju naše zajedničko sunce.

Više volim slatku zabludu da čovjek postaje bolji, nego gorku istinu da je zlo u prirodi čovjekovoj.

Na konstrukciji ugroženosti nacije otpočeli su zločine, krvavi rat i stradanja svih.Vladanje u ime nacije donijelo je stalne nepravde i siromaštvo mnogima, a vođama je obezbijedilo bogatstvo. Šta znači biti Bošnjak, Srbin ili Hrvat građanima koji se svakodnevno susreću sa nepravdama doživljenim od strane naciokratske vlasti? I uz to živjeti nametnutu mržnju prema drugim ljudima.

Meša Selimović, Aleksa Šantić, Miroslav Krleža, Ivo Andrić, Izet Sarajlić, Mak Dizdar, Jovan Dučić. Svi su ovo naši pisci, čija djela čitamo, pisana su na našim jezicima, koji su, u stvarnosti, jedan jezik. I gdje je logika da to dijelimo?

Zvonko Bogdan, Dragan Stojnić, Arsen Dedić, Oliver Dragojević, Kemal Monteno, Halid Bešlić, Safet Isović, Zdravko Čolić... Da li je logično postavljati granice, ovo su naši pjevači, a ovo vaši? Mi tu nikad nismo pravili razliku.

Samo prostrana duša nosi vrline, dobrotu, pravednost, poštenje i suosjećajnost. Skučena duša, puna je otrova, mržnje, zavisti, zla, licemjerstva i podlosti. Proširimo svoje poglede da nam duša dobije prostranstva i čuvajmo se otrova.

Kako čovjek može biti neosjetljiv na tuđu nesreću? Samilost je Božija osobina. I čovjek koji suosjeća u tuđoj patnji ima nešto uzvišeno.

Duhovni sklad čovjeka sa prirodom vodi ga ka univerzalnoj sreći.

Šta su to univerzalne ljudske vrijednosti? To su: pravednost, plemenitost, suosjećajnost, poštenje, istrajnost, odgovornost, kreativnost, istinoljubivost, čovjekoljublje, dobročinstvo, solidarnost, prihvatanje drugog u različitosti, znanje, rad i osjećaj za zajednicu.

Prosvjećivanje čovjeka, bazirano na univerzalnim ljudskim vrijednostima, za slobodoumno shvatanje svijeta oko sebe i svoje uloge kao člana zajednice, aktivnog građanina, a ne poslušnog podanika vladajućih oligarhija, stvorit će ambijent za stvarne promjene temeljnih društvenih vrijednosti i društvenih postignuća.

Očistimo svoje srce od tereta mržnje i predrasuda, u prihvatanju drugog i drugačijeg. Prihvatimo jedni druge i bit ćemo svi na dobitku, jer život prođe u trenu.

Mi u Bosni imamo znanje bez moći i moć bez znanja. A samo je znanje temelj napretka, ono koje ima moć. I imamo narod koji to ne prepoznaje.

Dok god bude davana prednost stranačkoj pripadnosti, iznad znanja i sposobnosti, nema napretka u BiH.

Iskrenost i politika ne idu zajedno. Političar govori ono što drugi žele da čuju.

Ko ne prepozna ljepotu, ne prepozna ni sreću.

Današnji potrošački svijet, umanjuje mnoge ljudske pozitivne vrijednosti, suosjećanje, solidarnost, skromnost, razumjevanje, iskrenost, istinoljubivost, a širi negativne, zavist, licemjerstvo, grabežljivost, laž, dvoličnost, sebičnost.

‎Savršeno Božije djelo, nesavršenog ispoljavanja, čovjek je ono što misli i djeluje, čovjek je komunikacija, ima čovjek čovjek i čovjek nečovjek, i sukobljeni do nesavršenstva vječitog.

Kako ostvariti promjene? Dvadeset godina je uspostavljana infrastruktura državne uprave po kriterijumima podobnosti, a ne sposobnosti, loš mininistar, još lošiji pomoćnik, i tako naniže do portira, svi samo klimaju glavom, niko ne izražava kritičko mišljenje, čak ni o banalnim, operativnim stvarima, znanje nije na cijeni.

Pogubno je biti zarobljenik prošlosti, kao i sklapanje pakta s onim koji podržavaju zločin i genocid. Ni jedno ne vodi u prosperitetnu budućnost. Krajnje je vrijeme da se jasno osude fašističke snage na Balkanu i njihovi zločini od strane svih političkih snaga i da se stavi tačka na prošlost radi svjetlije budućnosti.

Svaki dan živite kao da je posljednji, odgovorni prema sebi i drugima, u dobročinstvu i umjerenosti.

Gdje je taj bunt mladosti! Kao da ga nema danas? Bit će da ga uguši ova potrošačka kultura zabave, traćenje vremena sa slušalicama u ušima i izobličenim zvukom, i modnim trendovima koji imitiranjem stvaraju iluziju kreativnosti. Uz odrastanje u općem nemoralu tranzicijskih država bez sistema pozitivnih vrijednosti, svaki bunt je iskopnio.

Globalne situacije danas pokazuju da obrazovanje u svim zemljama, na svim nivoima, treba da podučava vrijednosti izgradnje kulture mira: poštovati život i dostojanstvo svih ljudskih bića, odbijati nasilje u svim formama, dijeliti sa drugima vrijeme i materijalne resurse, slušati drugog da razumiješ, braniti slobodu izražavanja i kulturne različitosti, čuvati planetu i očuvati ravnotežu u prirodi, doprinositi razvoju svoje zajednice i kreirati nove izraze solidarnosti.

Organizacija daje moć. Više će postići sto organizovanih, nego sto hiljada neorganizovanih.

Kako prepoznati istinu kad je laž sveprisutna na političkoj i medijskoj sceni.

Ko je danas spreman besplatno da radi za zajednicu i opštedruštveni interes, poneki sat dnevno ili sedmično žrtvova? Za to je neophodan razvijen kolektivni duh i društveni entuzijazam.

Kao građani, glasači na izborima, ne zaboravimo da u politiku većina ulazi privučena ličnim, a ne društvenim interesima, odnosno, primamljivim tokovima novca.

Bosne će biti onoliko koliko bude građanske svjesnosti.

Šta je građanska svjesnost? Shvatanje da se situacije u društvu mogu mijenjati nabolje djelovanjem svakog člana zajednice.

Nacionalnom odlikom se zaogrću oni koji oskudjevaju u drugim kvalitetima.

Radikalna politika koja je za ukidanje Dejtonskog Ustava, odmah, i svega što je uspostavljeno, nema nikakve šanse. Okrenimo se realnosti, politike korak po korak do bolje budućnosti BiH.

Kako to da obrazovanje nije nikakva garancija da će neko postati bolji čovjek?

Niko nikog ne može ubijediti ni u što, dok on sam ne ubijedi sebe. Ipak komunicirajmo, možda zapalimo nečiju iskru.

Mi koji smo bili pripadnici u ratu tih vojski, a nismo u vezi sa zločinima, moramo se međusobno uvažavati, uz osudu pogrešnih etnošovinističkih politika na Balkanu koje su izazvale rat. To je preduvjet za boljitak u BiH.

Zarobljeni u sitnošićardžijskoj svijesti, manipulirani od strane vladajućih elita, Bosanci se koprcaju u začaranom krugu.

Gdje je logika nepriznavanja države u kojoj živiš, u kojoj se nalazi tvoj zavičaj, da li je u tvom interesu takvo nenormalno stanje? Bez obzira na razlike u viđenjima, naš je interes zajednički, normalan život u svojoj zemlji.

Dok svako svoju knedlu istine ne proguta nema napretka na Balkanu.

Kako može jedna zemlja imati tri istorije/ povijesti, za svaki narod po jedna, a ostalim nula.

Ljudskom komunikacijom se sve možemo riješiti, ali uz redovno propitivanje, da li su ovo moji stavovi, da li sam ja dobar čovjek, da li promišljam na putu istine? Neka riječ koja se poziva na istinu bude oružje u borbi za bolji svijet!

Nekad istina zaboli, dok je ne progutamo, a poslije nam se prosvijetli.

Kad prosuđujete o ratnim žrtvama pomislite na svoje najdraže. Bit ćete objektivniji.

Sloboda je i ideal i stvarnost samo kad se temelji na univerzalnim ljudskim vrijednostima.

Kad svoje stavove propustimo kroz sito univerzalnih ljudskih vrijednosti približit ćemo se istini.

Zapitajmo se koliko su naši stavovi zaista naši, prije nego što postanemo saučesnici tuđe pokvarenosti.

Podržavanje masovnih zločina i zločinaca, šta može biti drugo, nego fašizam?

Našu krizu može riješiti tektonski poremećaj, promjene ogromnih razmjera, teške promjene, promjene društvene svijesti u glavama ljudi.

Naša reforma visokog obrazovanja po Bolonji je potpuna degeneracija studija i osnovnog cilja savremenog obrazovanja osposobljavanja ljudi za život i rad u društvu znanja, informacionom dobu. Ove generacije studenata uopšte se ne usmjeravaju na razvijanje kompetencija za buduća radna mjesta.

Eliminiranje nacionalizma, pomirenje i saradnja među narodima, davanje prioriteta znanju i obrazovanju i izbor sposobnih, to je jedina alternativa koja garantuje napredak Bosne i Hercegovine.

Na kojim se vrijednostima obrazuju mlade generacije u Bosni i Hercegovini? Jedna od njih je, da je podjela normalno stanje. A kakvu budućnost možemo očekivati?

Ove politike razdora kroz dvadeset godina trajanja, osim političkim elitama i novopečenim tajkunima, većini naroda nisu donijele dobro. Da li neko vidi da će nešto donijeti u narednim godinama? Ne, neće ništa dobro. Samo nove sukobe, i možda novi rat. Jer sve loše je moguće tamo gdje se školuje i njeguje kultura razdora. Zato okrenimo se traženju rješenja.

Svaki izabrani nosilac vlasti u BiH trebao bi da ima u fokusu isključivo interes građanina. Svako javno isticanje/preferiranje jednog naroda vodi u nacionalizam. Interese naroda štiti Ustav i zakoni.

Zbog nacionalizma, mnogi nisu živi, svi smo patili, a većina ne živi u svom zavičaju.

Živimo u društvu u kome smutnja, šutnja i laž obezbjeđuju uspješnu karijeru.

Loš sistem vrijednosti, loša selekcija kadrova u državnoj strukturi, masovno nepoštovanje zakona, kriza vlasti, i dolazimo u stanje u kom se naša država nalazi, stanje duboke krize.

Kad spoznamo situaciju, treba da smognemo hrabrosti i govorimo o njoj. A govoriti treba ljudima koji su zalutali, koji su nadojeni mržnjom i koji neće da vas čuju, govoriti treba otvoreno, o teškim primjerima, kao što je o podijeljenim i nepodijeljenim školama, o frustriranom nastavniku koji nepravedno postupa prema djetetu manjinskog naroda, o svim nepravdama, lažima, krađama i društvenim deformacijama.

Kako čovjek može biti neosjetljiv na tuđu nesreću? Samilost je Božija osobina. I čovjek koji suosjeća u tuđoj patnji ima nešto uzvišeno.

Duhovni sklad čovjeka sa prirodom vodi ga ka univerzalnoj sreći.

Šta su to univerzalne ljudske vrijednosti? To su: pravednost, plemenitost, suosjećajnost, poštenje, istrajnost, odgovornost, kreativnost, istinoljubivost, čovjekoljublje, dobročinstvo, solidarnost, prihvatanje drugog u različitosti, znanje, rad, osjećaj za zajednicu...

Prosvijećivanje čovjeka, bazirano na univerzalnim ljudskim vrijednostima, za slobodnoumno shvatanje svijeta oko sebe i svoje uloge kao člana zajednice, aktivnog građanina, a ne poslušnog podanika vladajućih oligarhija, stvorit će ambijent za stvarne promjene temeljnih društvenih vrijednosti i društvenih postignuća u "Tamnom vilajetu".

Očistimo svoje srce od tereta mržnje i predrasuda, u prihvatanju drugog i drugačijeg. Prihvatimo jedni druge i bit ćemo svi na dobitku, jer život prođe u trenu. A kad budemo napuštali ovaj svijet sa sobom ćemo ponijeti samo svoja dobra djela.

Da li prepoznajete licemjere, smutljivce, zavidljivce, one koji nered prave, one koji ogovaraju, grabežljivce, one koji ne udjeljuju siromasima, one koji kad obećaju ne izvrše, to su oni koji malo vrijede. Pazite, kome povjeravate odgovorne dužnosti! U vašim rukama je moć.

Bit će Bosne i Hercegovine, a neće biti njenih dušmana. Jer, ne može Bosna da se ne voli, ona jednostavno plamti u srcima dobrih Bosanaca i Hercegovaca. Ona se prikazuje u ljepotama plahovitih rijeka, cvijetnih livada, modrih planina, kršnih vrhova i morskog plavetnila. Bit će Bosna zauvjek!

KLJUČNE RIJEČI KONCEPTA RAZVOJA BiH: Država (kontrola), Vrijednosti (društvo), Znanje (kadrovi), Strategija (ciljevi), Štednja (princip), Proizvodnja (investicije), Inovativnost (proizvodi), Hrana (opstanak).

Ljudi su lako kvarljiva roba i bez sistema i zakona postaju otrovni. A kad se jednom pokvare, teško ih je dovesti u red. Podsjeća li vas to na Balkan?

Niko nikog ne može ubijediti ni u što, dok on sam ne ubijedi sebe. Ipak komunicirajmo, možda zapalimo nečiju iskru.

Zarobljeni u sitnošićardžijskoj svijesti, manipulirani od strane vladajućih elita, Bosanci su nesposobni da se izbave iz začaranog kruga.