1

Poštovani mediji Bosne i Hercegovine,

Makar društvena realnost i bila surova, pored osnovne uloge izvještavanja o događajima, mediji treba da djeluju na temelju univerzalnih ljudskih vrijednosti dajući uvijek prednost dobru i dobročinstvu nad zlom.

Kada govorimo o dobru, dobročiniteljima i dobrim djelima, govorimo otvorene duše, govorimo sa pozitivnim emocijama, govorimo kao o najljepšim ljudskim vrlinama. Predstavljajmo dobre ljude na najljepši način, da kod čitalaca ili gledalaca izazove pozitivne reakcije i želju da slijede primjer dobrog čovjeka, govorimo sa nagovještajem budućnosti u kojoj će jedan dobročinitelj biti uzor mladim generacijama, govorimo o budućnosti u kojoj će se zajednica odlikovati sa puno dobrih ljudi, jer će dobročinstvo biti najcjenjenija vrijednost zajednice. I neka nam uvijek bude u svijesti da o dobru govoriti nikada nije previše.

Kada govorimo o zlu, zločincima i zločinima, govorimo smireno, promišljeno, kao neko ko žali što se zlo dogodilo, govorimo kao o nesreći koja je zahvatila društvo, koja je snašla i zločinca da postane zločinac, govorimo kao neko ko o zlu govori sa knedlom u grlu, sa stidom, kao o nečemu neželjenom, kao univerzalnom pojmu djelovanja ljudi protiv ljudi. Neka se jasno vidi da nema opravdanog zla, nema opravdanja za zlo, nema poređenja mi - oni, ovo zlo - ono zlo. Naglasimo da je u vremenu zla, zlo rezultat plana, grupe, vojske, zajednice, naroda, vlasti i zlih politika koje crnom propagandom upućuju pokliče rata s kojim dolazi teror, stradanja i masovni zločini protiv ljudi.

Znamo da su danas mnogi mediji pod uticajima vladajućih politika, politika podjela i mržnji a to bez sumnje srozava njihovu vrijednost, jer mediji treba da služe istini i humanosti, a kroz to i odgoju ljudi na temelju promoviranja univerzalnih ljudskih vrijednosti.

2

Živjeli smo četrdeset godina u miru, u državi socijalne pravde, velika većina nas je osjećala tu zemlju svojom i voljenom A onda dođoše demokratski izbori i sve se odjednom promijeni, neki strašni ljudi izađoše iz tame i krenuše u zločinačke orgije krvavog rata.

I godina po godina nestadoše oni miroljubivi građani, nestade mnogo toga što je bilo dobro i dođe nova vlast. Dođoše i ostadoše vladari koji raspiruju podjele i mržnju i mijenjaju i brišu poglavlja istorije i sve čine da sačuvaju vlast. E to su sada naši vođe, to su naše politike, u državi koja propada, a mi smo narod koji ih slijedi i bira, i bira uvijek ove što na mržnji i podjelama vladaju.

I šta je narod, to je bezlična masa koja nema savjesti, i nije čudo što se dešavaju ratovi u kojima milioni ljudi ginu bez ikakvog razumnog opravdanja, jer narod k'o narod, nema razuma, i bezumno slijedi vođe, strašne manipulatore.

E zato neću da budem narod, neću da budem rulja koja slijedi, koja tako lahko slijedi put zla. Hoću da budem pojedinac, građanin, da koristim razum i da imam savjest, hoću da ja biram dobro između dobra i zla.

3

Jedini pravi put napretka je razvijanje svjesnosti svakog čovjeka, građanina, o stvarnim zbivanjima devedesetih godina, o pogubnosti rata koji je poremetio živote miliona ljudi na Balkanu, od stradanja, zlostavljanja, protjerivanja i raseljavanja diljem svijeta, o teretu mržnje i podjela među narodima, o nemogućnosti istinskog napretka država bez stvarnog mira i saradnje u regiji.
Komunicirajmo, širimo dobrotu, lijepim riječima, djelima i akcijama, ima dobrih ljudi i na drugim stranama, prihvatit će pruženu ruku, i bit će nas vremenom sve više, i sve više će biti onih koji će razumjeti da ljubavlju postižemo mnogo više, i da tako gradimo jedan ljepši svijet.

3

Nije vjera ni u crkvi ni u džamiji, nije vjera u riječima ni u obredima, vjera je u duši čovjeka koji saburom i dobrotom osvaja druge ljude.

4

Sloboda govora mora imati granicu, inače kakve bi komunikacije bile među ljudima da svako svakom kaže bilo što? Ta granica se može opisati univerzalnim ljudskim vrijednostima i u osnovi je tamo gdje prestaje čovjekoljublje.

Izražavanje kroz javne medije kada se obraća većem broju osoba i kritikuje se vlast koja ne radi u korist građana, kritikuje se vladar silnik, kritikuje se stanje društvene svijesti, to je govor za dobro zajednice, dakle pozitivan, sa ciljem unapređenja situacija, to je sloboda govora u demokratiji.

Ali ne bi se smjelo slobodom govora štititi huškanje na rat, na zločin, na nepravdu prema drugim ljudima, vrijeđanje ljudi. Dakle sloboda koja nema granice je anarhija i nemoral i samim tim negiranje slobode čovjeka, koja bi trebala biti na zadovoljstvo čovjeku.

5

Zarobljeni u sitnošićardžijskoj svijesti, manipulirani od strane vladajućih elita, Bosanci su nesposobni da se izbave iz začaranog kruga.

6

Eto, da su ovi federalci bili na svom mjestu, ko biva pametni, oni koji hoće da grade državu Bosnu i Hercegovinu, pa odmah poslije rata uveli principe “najbolje u vlast”, “znanje na prvom mjestu”, “rad za zajednicu”, organizovali javne radove za obnovu porušene države tamo gdje su na vlasti, kreirali strategiju razvoja, animirali sve ljudske resurse, i one iz dijaspore, i one iz drugog entiteta koji hoće, sve sposobne, i u stroj svi, nema podjela, država se gradi.

Do 2000. sva bi federacija postala gradilište, investitori bi se nadmetali, preduzeća bi nicala, proizvodnja bi se zahuktala, a tek slijedećih decenija… federacija kao koreja, ali južna…a drugi entitet, onaj koji ne voli državu, za to vrijeme bi se sušio, topio, nestajao, od podobnih, od nesposobnih, od nacionalno osviješćenih, od korumpiranih, od kriminalnih, od ratom zadojenih…vidjeli bi i građani da to nešto ne štima, pa bi i oni progledali, prosvijetlilo bi im se u glavi da razlikuju šta valja, a šta ne valja, vidjeli bi prevare licemjernih vođa koje ipak najviše privlači vlastiti šićar, a narodu šta ostane.

Nažalost ne bi tako, jer i u federaciji već dvadeset godina vrvi od podobnih, od nesposobnih, od nacionalno osviješćenih, od korumpiranih, od kriminalnih…i gdje stigosmo za dvije decenije, mašemo ratnim zastavama, kao da nam nije dosta grobalja i kostiju razbacanih diljem naše lijepe Bosne I Hercegovine.

7

Lažemo se da imamo vlast. A u vlasti vreća rogova, oni koji ne cijene državu kojom vladaju, čak je mrze i sve čine da je rasture, na ovaj ili onaj način...

8

U Dejtonu, zaustavljen rat oružjem, a nastavljen svim drugim sredstvima.

9

Nije mi jasno da i nakon dvadeset godina 
iskopavanja žrtava iz masovnih grobnica 
i njihove identifikacije genetskim kodovima, 
može neko da ignorira,
negira, relativizira ili ne priznaje zločine 
da su se uopšte dogodili.

A to je nažalost još uvijek masovna pojava.

Znamo da su na snazi politike izrasle iz ratnog ambijenta, 
ali ipak čovjek kada sam sa sobom sređuje račune, 
ako imalo ljudskosti ima, 
tako nešto ne bi smio sebi dozvoliti.

Jer za sve što misli, govori i radi 
djeca su njegova tu, 
djeca pred kojima je budućnost, 
djeca koja će svoje mlade duše trajno zatrovati zlom. 
A od te bolesti nije se lako izliječiti,
a ni živjeti nije lako.

10

Dođoše nacionalisti marsovci 
i kažu narodu svom: 
Ono što je bilo prije nije valjalo.
Sad je ovo naša vlast.
Sad ćete govoriti kako niste prije, 
pozdravljati kako niste prije, 
posjećivati bogomolje kako niste prije, 
mrziti one druge kako niste prije, 
ubijati kako niste prije,
rušiti kako niste prije,
lagati kako niste prije 
 jer ovo je naša vlast marsovska, 
odavde do Marsa to je naša zemlja.

11

Danas više nego ikad je tako važno izraziti pozitivan stav, stav u skladu sa univerzalnim ljudskim vrijednostima, izraziti prihvatanje takvog stava svojim like-om, pridržiti se široj grupi ljudi sa pozitivnim razmišljanjem i stremljenjima. Na taj način dajemo do znanja da nas ima i da predstavljamo snagu u odnosu na one koji podržavaju zločince, zločine, domaće izdajnike, koji šire mržnju, koji prizivaju rat.

12

Komentar Jeleni....
Nije loše kada čovjek voli svoj narod, ali to najčešće vodi u mržnju drugog i drugačijeg...i sve do rata, istrebljenja....sami smo se uvjerili...u društvima gdje se više naroda isprepliće...a kada se potegnu pitanja jezika...u sto riječi razlike...istorije...vjere...zamislite sve vjere pozivaju na ljubav...a u nacionalno ostrašćenim to se pobrka pa vjera blagosilja zločince...mržnja preovlada...najgora sorta se krije iza naroda i smatra da sve što uradi opravdava njihova pripadnost narodu...a narod je rulja koja slijedi, nema savjesti...slijedi nekritički...put zla...ako krene za zlim vođama...manipultorima naroda...tako ginu milioni ljudi u izmišljenim ratovima....samo pojedinac ima savjest i treba da misli i odlučuje o svojim postupcima. Misliti svojom glavom kao građanin i svoje ponašanje temeljiti na univerzalnim ljudskim vrijednostima to je pravi put, to je smislen život... Sretan vam dan Jelena!

13

Ne igrajte se sa nama vi glumci i manipulatori 
što sa političkih tribina upućujete pokliče za novi rat.
Ne igrajte se, mi smo jedan rat već preživjeli, 
Rat kojeg su vaši prethodnici izmislili, 
pozivajući nas da se borimo za zemlju, 
za vjeru, za narod, za istoriju.
I sada dobro znamo šta je rat, 
znamo da nikome koristi nije donio 
osim vama manipulatorima i kriminalcima, 
a koliko je nesreće ostavio.
Da ovi narodi imalo pameti imaju 
davno bi vas zbrisali do zadnjeg atoma, 
vas ratne huškače, i nigdje vas ne bi bilo.
A bez vas kako bi ova naša lijepa Bosna i Hercegovina procvjetala.

14

Kada se pomirimo sa Prirodom, prihvatimo prirodu događaja, prirodu u kojoj se događa i dobro i zlo, prihvatimo proživljeno zlo i teškoće kao iskušenje, iskušenje koje nas prosvjetljava, vodi na put dobrote i ljubavi...to djeluje na dušu, ona se oplemenjuje, raste...zlo više nije mora koju trebamo zaboraviti, mi sada vidimo u sebi i pred sobom ljepše strane prirode, gledamo drugačijim očima, tu izrasta zahvalnost koja oplemenjuje, zahvaljujemo Stvoritelju na Razumu kojim nas je obdario da shvatimo Život, da otkrijemo da je smisao života u dobročinstvu i ljubavi.

15

Pravi put je onaj kojim čovjek hodeći kroz život izražava ljubav prema čovjeku, ljubav prema svemu u prirodi i odgovorno se ponaša prema prirodi.

16

Ja sam građanin Bosne i Hercegovine!
Mislim svojom glavom.

17

Svi mi znamo staru taktiku "PODIJELI PA VLADAJ" i to već proživljavamo dvadest i pet godina, i nikako da progledamo, da dođemo pameti...neka svako misli svojom glavom...shvatit će...odbacimo smeće podlih umova koje stane u nekoliko rečenica o narodu, religiji, istoriji, o strahu od onih drugih...koje podmeću godinama...a rezultat, njima dobro, a milion običnih građana na ivici gladi...PROGLEDAJMO BOSANCI I HERCEGOVCI!

18

Interes svakog pojedinca građanina je normalna država, država koja mu obezbjeđuje normalnu egzistenciju, a ono što mu sada poturaju troglavi vladari, nezasiti pohlepnici, to nije interes običnih ljudi, na taj su način oni zloupotrebljeni i izrabljeni....

19

Promovirajmo ljepote prirode, jer kada čovjek spozna ljepotu prirode shvatit će potrebu da se ta priroda štiti i čuva od neodgovornog ponašanja.

Kada bih ja bio sveštenik
obraćao bih se svim ljudima
I vjernicima i nevjernicima
Jer samo Bog zna ko je vjernik
Kada bih ja bio sveštenik
Pozivao bih ljude na zajedništvo
I na ljubav među Božijim stvorenjima
Kada bih ja bio sveštenik
Umanjivao bih razlike među religijama
I ne bih podržao spregu s politikom
Jer gube i religija i politika
Gube svi

Dijete tokom odrastanja vaspitava porodica, televizija, Internet, škola, okruženje u lokalnoj zajednici, država. Država utiče na sve ove druge subjekte. Ako je država u krizi, država bez sistema vrijednosti, i porodice ispaštaju, škola ispašta, mediji slabi bez ispravnog odgojnog efekta, iskrivljeno stanje svijesti naroda se prenosi na mlade generacije. U takvom stanju kriza se produžava dugoročno.

Strah me da ću zaspati,
a da ne kažem neku lijepu riječ

za našu Bosnu.
Govorimo uvijek o dobru, 

a rijetko o zlu,
ako moramo, zlo išaretom samo označimo.
Neka nam stalno u spomenu budu
bosanski heroji
poput trebinjca Srđana.
Pričajmo o ljubavi,
a ne o mržnji,
pa će ljubav da se širi
Hercegovinom od kamena,
sunca, mora i modrih rijeka tkanom.
Zborimo o ljepoti
Neretve, Bune, Bregave,
Rakitnice, Drine, Une,
Bosne, Trebišnjice i Vrbasa,
jer ljepota pored sreće obitava,
pa će sretni biti Bosanci i Bosanke.
Dobrim ćemo privući dobre,
jer dobri su Bosanci pravi.

Tamo gdje je nektar ljubavi
nema otrova mržnje.
Tamo gdje je otrov mržnje
Nema slasti ljubavi.
Duša koja voli je prostrana,
puna svjetla.
Duša koja mrzi je skučena,
kipti od otrova.
Dao si mi ljubav
da mi život bude pjesma
i da mi ljubav bude veza s Tobom.
Sačuvaj me Bože od otrova mržnje!

Vama vaša država, meni moja država.
U vašoj državi teku suze žrtava genocida
U mojoj državi teku bistre vode rijeka.
U vašoj državi spomenik zločincu.
U mojoj državi spomenik heroju Srđanu.
U vašoj državi vlada mržnja među narodima.
U mojoj državi vlada ljubav među ljudima.
U vašoj državi puno radnika bez posla.
U mojoj državi puno posla za radnike.
U vašoj državi cvjeta nepravda.
U mojoj državi cvijetaju ruže.
U vašoj državi rastu fakulteti ko pečurke.
U mojoj državi raste znanje.
U vašoj državi laž je tradicija.
U mojoj državi istina je temelj.
Vama vaša država, a meni moja država.

Da li za slobodu vrijedi umrijeti?
Da li za narod vrijedi umrijeti?
Da li za državu vrijedi umrijeti?
Šta je to sloboda?
Šta je to narod?
Šta je to država?
Ne vjerujem u slobodu.
Ne vjerujem u narod.
Ne vjerujem u državu.
Vjerujem u ljubav.
Vjerujem u čovjeka koji voli.
Vjerujem u pravdu.
I zato borimo se
za ljubav,
za čovjeka
za pravdu,
ali samo lijepim riječima i dobrim djelima,
a nikako ubojitim oružjem.
Jer ko se to ikada za ljubav,
za čovjeka i za pravdu
izborio ubojitim oružjem?

Ubili su me jedanaest hiljada puta.
Jedanaest hiljada puta raspršila se
moja duša nad Sarajevom
i zavapila za ljudskom dobrotom.
A oni su nastavljali ubijati
jer im nije bilo dovoljno
da zauvijek sagore mržnju i kletvu.
Strašno čudovište zla uvlači
u taj začarani krug nove mrsce
da budu ubice u budućim ratovima.
Ali mržnja i kletva sigurno neće
uljepšati ni jedan život
i ni jednom narodu
neće svanuti ljepša jutra.
To mogu samo ljubav i dobrota.
I zato uvijek ću pozivati
na ljubav i dobrotu,
jer samo s ljubavlju i dobrotom
ljudski život ima smisla.

Vatra se vodom gasi a zlo dobrim" Mevlana Rumi -
Zlo se dobrim gasi..."ko tebe kamenom ti njega hljebom" Biblija,...
Iskustvo i intuicija kažu mi da je to istina...ali kako to sagledati u životu ... toliko zla koje smo u ratu proživjeli, masovnog, ne pojedinačnog, i postratne godine kada se vrlo rijetko izražavalo pokajanje za zlodjela, a što je još gore, davala se podrška osuđenim zločincima...Kako primjeniti ovu mudrost...
Jasno je da pojedinac, polazi od sebe, teži dobru i širi dobrotu ličnim primjerom kroz veze sa drugim ljudima, zrači lijepim ponašanjem, iskrenošću i pravednošću, i onda će taj primjer biti uzrok da se neka zatvorena duša, okovana duša koja to primjeti, otvori i postane svjesna svojih loših strana i jednoga momenta prosvijetli - tada se zlo gasi, a ako je zlo definisano kao odsustvo ljubavi, onda ulazi ljubav, koja oplemenjuje čovjeka, duša prosvijetli, iz toga raste dobrota...
Ali kada sagledavamo u kontekstu društvene zajednice koja je doživjela rat ili revoluciju - kada su jedni nad drugim primjenili nasilje i kada je kolektivna svijest otrovana mržnjom, željom za osvetom, skrivanjem odgovornosti...koji je put promjene, jer narod nema svijesti ni savjesti pa da očekujemo da će se pokrenuti pozitivni proces težnje zajednice ka dobru, promjene može pokrenuti pojedinac, vođa, lider koji će svojom karizmom povesti narodne mase u pozitivnom smjeru...

Ovako bi se dobri političar obraćao građanima Bosne i Hercegovine, ali danas teško...možda jednog dana kada narod sazrije...

Zaboravimo podjele, nepravde, zlostavljanja i stradanja i u ime zajedničkog boljitka svrstajmo se pod jednu zastavu, zastavu onih koji žele bolji život u svojoj zemlji.
Neka nas obuzme ponos što smo dobri Bosanci i Hercegovci.
Neka nas ovlada pozitivna energija patriotizma.
Neka nas ispuni inspiracija za akciju, jer mi smo nosioci promjena.
Napravimo prvo promjene u sebi. Zaboravimo ono što nas razdvaja.
Raširimo svoje vidike.
Prihvatimo različitosti.
Pružimo ruku svim ljudima.
Neka univerzalne ljudske vrijednosti kao što su: poštenje, iskrenost, pravednost, dobročinstvo i znanje budu naše nadahnuće. Na tim vrijednostima utemeljimo uspješan razvoj naše zajednice.
Čestit i vrijedan radnik, mora biti u prednosti nad onim koji to nije.
Onaj koji posjeduje znanje, mora biti cjenjeniji.
Onaj koji daje veći doprinos, mora biti uvaženiji.
Izborimo se da sposoban i pošten prednjači nesposobnom ili korumpiranom.
Povjerimo odgovorne zadatke najboljima.
Uspostavimo novi sistem vrijednosti.
Imamo viziju! Želimo boljitak za sve Bosance.
Budimo snaga koja će pokrenuti lavinu razvoja na svim frontovima i koja će srušiti sve prepreke na putu bolje budućnosti. Budimo graditelji bolje Bosne i Hercegovine!

Naravno, sve te podjele, grupisanja po naciji ili rasi su iskrivljeno stanje svijesti, kolektivna paranoja, i u stvarnom životu vode samo u nepravdu, jer potenciraju, za rad i život beznačajne razlike među ljudima, koje nikakve koristi za običnog čovjeka ne nose, samo za pokvarene politike i političare koji ih propagiraju i na njima beru poene, grupišući ljude uvijek na nekom strahu zasnovano.

"To je vječna ljubav
Što svijetom vlada...",
O kako bi lijepo bilo da ljubav svijetom vlada! To je vizija kojoj težimo, u snovima, u poeziji, ali realnost je drugačija, mračne sile mržnje i otrova raznih trovahu ljude vijekovima, ratovi strahotni se dešavahu kako je svijeta, i mi sve iskusismo u našim stradanjima ovodecenijskim. Kako lako đavo ovlada dušom čovjeka, pa čovjek postane nečovjek, cijele zajednice krenu mračnim stranama, stalna je borba između dobra i zla, između ljubavi i mržnje, ali vječna ljubav je naš ideal i smisao i uvijek ćemo joj težiti i vjerovati da će nekad svijetom da ovlada.

Osnovno je pitanje kakav je neko čovjek po univerzalnim vrijednostima, da li ima znanje, da li je kreativan, inovativan, da li je solidaran, suosjećajan, odgovoran, strpljiv, da li uvažava druge, sluša druge, da li zna pohvaliti uspjeh drugog? Ali sve to moraju postati vrijednosti zajednice i biti stalno promovirane, da bi građani postali takvi. A takva zajednica je sigurno osuđena na uspjeh i napredak. Zašto naša društva ne mogu da startaju na novim vrijednostima? Zato što ih ne vode pravi ljudi, istinski vođe, nego ograničene duše, loši karakteri, licemjeri i neznalice, bez imalo liderstva i karizme u sebi. Možete li pokazati nekog u ovih dvadeset godina koji je bio u vlasti da odstupa od mase loših političara? Ne, nažalost. Zato je ovako kako je.

Ljudska dobrota treba da bude mjerilo svemu što postoji!
Kada grozna politika, ratna politika, politika genocida, progona, istrebljenja, ubistva, deportacije, prisilnog premještanja, širenja terora, truje glave ljudi decenijama, oni nekritički slave osuđene ratne zločince i teško je shvatiti da nikakvi dokazi ne mogu da promijene to stanje svijesti, stanje svijesti grupe iza koje se krije pojedinac, svaki onaj koji bez ustručavanja izražava negiranje dokazanih zlodjela i veličanje osuđenih zločinaca.

I dvadeset godina nakon, učinci crne propagande opstaju u glavama mnogih ljudi na Balkanu, bez obzira na sve činjenice. I opstat će, dok se politike ne promjene. A do tada, nema pravog pomirenja među narodima. Da li sto puta ponovljena istina može potisnuti laž?

Zatvarati oči pred činjenicama da se zločin dešavao, tamo, nekom drugom, i povjerovati crnoj propagandi, u situaciji kad je život bio ugrožen za drugačije misljenje, donekle je i razumljivo, ali danas, zatvarati oči pred dokazanim činjenicama, nije razumno, nije ljudski.

Nema naših i vaših zločina. Desili su se zločini, koje bez izuzetka osuđujemo! Postoje masovni zločini, pod komandnom odgovornošću, kao što je genocid u Srebrenici.

Samo kroz zajedničku osudu zločina i sagledavanja nesretnih zbivanja iz bliske prošlosti, bit ćemo bliži jedni drugima, bit ćemo bliži napretku u našoj Bosni i Hercegovini. Komunicirajmo da to postignemo. Svaki će se napor isplatiti.

Zašto mnogi, u ime kolektiviteta, preuzimaju na se dio odgovornosti za zlodjela koja su počinili drugi?

U čovjeku, prepoznaj čovjeka! Nikad kolektivitet. Jer, šta je Bošnjak naspram duše od čovjeka? Jer šta je Srbin naspram ljudine? Jer šta je Hrvat naspram dobričine? I zato budimo, dobri ljudi bosanski!

Pokušali su izbrisati tragove Bosne, i nisu uspjeli. Tragovi Bosne se nalaze u svakom njenom kamenu, u svakom njenom pejzažu. I uvijek nanovo ga gledaš i uvijek nanovo se diviš. Jer to je Bosna, da se brani od skučenih duša, ljepotom.

Nacionalista se odlikuje skučenom dušom, u kojoj se nalaze otrovi lošeg karaktera. Ne dao Bog da ti duša bude skučena.

Ni najbolja strategija razvoja ekonomije neće postići uspjeh ako nije temeljena na pravim vrijednostima društva.

Zašto građani Bosne i Hercegovine tolerišu fašizam? Jer dok se jasno ne usprotivimo fašizmu neće biti pomaka nabolje. Ukažimo na sve oblike fašizma danas i osudimo ga. Svrstajmo se u antifašistički pokret Bosne i Hercegovine. Pokažimo svijetu da ne želimo da trpimo više ovakvo stanje.

Samo otvorena komunikacija istine bazirane na univerzalnim ljudskim vrijednostima vodi relaksaciji odnosa na Balkanu.

U čovjeku prepoznaj čovjeka. Nikad kolektivitet.

Ko nije spreman da prihvati suživot naroda u Bosni i Hercegovini, kao neki oblik bratstva i jedinstva, taj ne voli Bosnu i ne radi za njeno dobro.

Podsjećanje na pozitivne vrijednosti onog sistema, kao što se, suživot u različitosti, uvažavanje društvenog interesa, solidarnost, socijalna pravda, red i zakon, ljubav prema domovini...nikako nije jugonostalgija, jer za tim vrijednostima žudimo i danas i bez njih, ne može u našoj lijepoj Bosni, biti napretka, kao što slika kaže, što je lijepo lijepo je.

Tamo gdje se religija miješa u politiku, gube i religija i politika.
Ali i jedno i drugo se orijentišu na čovjeka, reliigija u njegovom prosvijećenju, a politika u njegovom zadovoljenju.

Istina je da najveću odgovornost za rat snose oni koji su najviše oružja iz ogromnih resursa JNA uzeli i njime najviše zločina počinili.
Ko nije spreman da se suoči sa istinom sudjeluje u odgovornorti onih koji su raspirili sile zla.

I nikako ne dozvolite da postanete žrtve tuđe pokvarenosti, vi koji duše imate još.

Redosljed stvari: Istina, Pravda, Odgovornost, Pokajanje, Oprost, Pouka, Sporazumjevanje, Saradnja, Izgradnja boljeg društva.

Kad narodi u Bosni shvate da im njihovi vođe nisu ostvarili bolji život, onda će se nacionalistički torovi početi osipati. Oni koji posjeduju znanje i koji bi mogli nešto uraditi, nisu nacionalisti i nisu u vlasti.

Činjenice o stanju u Bosni vode u pesimizam, ali razum kaže da ovo stanje nije normalno i nije ljudski razumno, podjela i mržnja nisu sreća ni za one koji to nose u svojoj glavi, argumenti su labavi, dovoljno je da se pojave razumni tumači događaja, događaja koji su doveli do ovih stanja i da se stvari ukažu drugačijim od slike koju su stvarale crne propagande dvadeset godina, i danas ih stvaraju. Ima nas koji vjerujemo u ljepše strane ljudske prirode i na takav način tražimo srodne duše za razgovor, pa na kraju zašto se ne bi dobro primalo za dušu, makar kao što se zlo i crnilo primalo, a nešto unutarnje mi kaže da dobro ipak ima veću snagu. Ja sam optimista!

Očistimo svoje srce od tereta mržnje i predrasuda, u prihvatanju drugog i drugačijeg. Prihvatimo jedni druge i bit ćemo svi na dobitku, jer život prođe u trenu.

Današnji potrošački svijet, umanjuje mnoge ljudske pozitivne vrijednosti, suosjećanje, solidarnost, skromnost, razumjevanje, iskrenost, istinoljubivost, a širi negativne, zavist, licemjerstvo, grabežljivost, laž, dvoličnost, sebičnost.

Nema velike razlike u vjerama u jednog Boga. Postoji samo razlika među ljudima, dobri i zli. I upravo je uloga vjerovanja da uputi ljude u razlikovanje dobra i zla. Jer ljudi u sebi nose zlo, i moraju se stalno truditi da ih ne obhrva, svjesni sveprisutnosti Stvoritelja.

Postoji četiri miliona viđenja i doživljaja bosanske stradalničke stvarnosti, ni jedan nije isti, ali svi sadrže neki vid patnje i stradanja. Iskustvo je teško, da li će kao breme opterećivati Bosance i Hercegovce ili će poslužiti kao opomena ljudima šta ih sve može snaći, kad podjela i mržnja nadvlada jedinstvo i ljubav, i uputiti ih na pravi put, put sporazumjevanja među ljudima i izgradnje prosperitetne domovine Bosne i Hercegovine.

Sve dok ne budemo mislili svojom glavom, nesposobni vlastodršci će na našoj bijedi graditi palače svog bogatstva.

Ako svi budemo komunicirali o Bosni svoje viđenje, bez spremnosti da stvorimo zajedničku sliku, nema nam mirne Bosne, nema napretka.

Nikako ne smijemo biti zarobljenici prošlosti, ma koliko ona bila teška, i neopravdano upropastiti budućoost naše djece.

Ako ja, danas, ne napišem riječi dobra, onda će riječi zla biti za malo više u svijetu. Zato napišimo riječi dobra, jer je u igri stalno takmičenje dobra i zla. Neka se dobro širi Bosnom i cijelim svijetom.

Mi, Bosanci, moramo biti svjesni činjenice, da će Bosna, bez politike sporazumjevanja i kompromisa krvariti i biti pod stalnom prijetnjom raspada. Stoga, progutajmo i poneku knedlu nepravde, sa jasnom vizijom, da jednom svi Bosanci, u suncu koje nas obasjava, prepoznaju naše zajedničko sunce.

Više volim slatku zabludu da čovjek postaje bolji, nego gorku istinu da je zlo u prirodi čovjekovoj.

Na konstrukciji ugroženosti nacije otpočeli su zločine, krvavi rat i stradanja svih.Vladanje u ime nacije donijelo je stalne nepravde i siromaštvo mnogima, a vođama je obezbijedilo bogatstvo. Šta znači biti Bošnjak, Srbin ili Hrvat građanima koji se svakodnevno susreću sa nepravdama doživljenim od strane naciokratske vlasti? I uz to živjeti nametnutu mržnju prema drugim ljudima.

Meša Selimović, Aleksa Šantić, Miroslav Krleža, Ivo Andrić, Izet Sarajlić, Mak Dizdar, Jovan Dučić. Svi su ovo naši pisci, čija djela čitamo, pisana su na našim jezicima, koji su, u stvarnosti, jedan jezik. I gdje je logika da to dijelimo?

Zvonko Bogdan, Dragan Stojnić, Arsen Dedić, Oliver Dragojević, Kemal Monteno, Halid Bešlić, Safet Isović, Zdravko Čolić... Da li je logično postavljati granice, ovo su naši pjevači, a ovo vaši? Mi tu nikad nismo pravili razliku.

Samo prostrana duša nosi vrline, dobrotu, pravednost, poštenje i suosjećajnost. Skučena duša, puna je otrova, mržnje, zavisti, zla, licemjerstva i podlosti. Proširimo svoje poglede da nam duša dobije prostranstva i čuvajmo se otrova.

Kako čovjek može biti neosjetljiv na tuđu nesreću? Samilost je Božija osobina. I čovjek koji suosjeća u tuđoj patnji ima nešto uzvišeno.

Duhovni sklad čovjeka sa prirodom vodi ga ka univerzalnoj sreći.

Šta su to univerzalne ljudske vrijednosti? To su: pravednost, plemenitost, suosjećajnost, poštenje, istrajnost, odgovornost, kreativnost, istinoljubivost, čovjekoljublje, dobročinstvo, solidarnost, prihvatanje drugog u različitosti, znanje, rad i osjećaj za zajednicu.

Prosvjećivanje čovjeka, bazirano na univerzalnim ljudskim vrijednostima, za slobodoumno shvatanje svijeta oko sebe i svoje uloge kao člana zajednice, aktivnog građanina, a ne poslušnog podanika vladajućih oligarhija, stvorit će ambijent za stvarne promjene temeljnih društvenih vrijednosti i društvenih postignuća.

Očistimo svoje srce od tereta mržnje i predrasuda, u prihvatanju drugog i drugačijeg. Prihvatimo jedni druge i bit ćemo svi na dobitku, jer život prođe u trenu.

Mi u Bosni imamo znanje bez moći i moć bez znanja. A samo je znanje temelj napretka, ono koje ima moć. I imamo narod koji to ne prepoznaje.

Dok god bude davana prednost stranačkoj pripadnosti, iznad znanja i sposobnosti, nema napretka u BiH.

Iskrenost i politika ne idu zajedno. Političar govori ono što drugi žele da čuju.

Ko ne prepozna ljepotu, ne prepozna ni sreću.

Današnji potrošački svijet, umanjuje mnoge ljudske pozitivne vrijednosti, suosjećanje, solidarnost, skromnost, razumjevanje, iskrenost, istinoljubivost, a širi negativne, zavist, licemjerstvo, grabežljivost, laž, dvoličnost, sebičnost.

‎Savršeno Božije djelo, nesavršenog ispoljavanja, čovjek je ono što misli i djeluje, čovjek je komunikacija, ima čovjek čovjek i čovjek nečovjek, i sukobljeni do nesavršenstva vječitog.

Kako ostvariti promjene? Dvadeset godina je uspostavljana infrastruktura državne uprave po kriterijumima podobnosti, a ne sposobnosti, loš mininistar, još lošiji pomoćnik, i tako naniže do portira, svi samo klimaju glavom, niko ne izražava kritičko mišljenje, čak ni o banalnim, operativnim stvarima, znanje nije na cijeni.

Pogubno je biti zarobljenik prošlosti, kao i sklapanje pakta s onim koji podržavaju zločin i genocid. Ni jedno ne vodi u prosperitetnu budućnost. Krajnje je vrijeme da se jasno osude fašističke snage na Balkanu i njihovi zločini od strane svih političkih snaga i da se stavi tačka na prošlost radi svjetlije budućnosti.

Svaki dan živite kao da je posljednji, odgovorni prema sebi i drugima, u dobročinstvu i umjerenosti.

Gdje je taj bunt mladosti! Kao da ga nema danas? Bit će da ga uguši ova potrošačka kultura zabave, traćenje vremena sa slušalicama u ušima i izobličenim zvukom, i modnim trendovima koji imitiranjem stvaraju iluziju kreativnosti. Uz odrastanje u općem nemoralu tranzicijskih država bez sistema pozitivnih vrijednosti, svaki bunt je iskopnio.

Globalne situacije danas pokazuju da obrazovanje u svim zemljama, na svim nivoima, treba da podučava vrijednosti izgradnje kulture mira: poštovati život i dostojanstvo svih ljudskih bića, odbijati nasilje u svim formama, dijeliti sa drugima vrijeme i materijalne resurse, slušati drugog da razumiješ, braniti slobodu izražavanja i kulturne različitosti, čuvati planetu i očuvati ravnotežu u prirodi, doprinositi razvoju svoje zajednice i kreirati nove izraze solidarnosti.

Organizacija daje moć. Više će postići sto organizovanih, nego sto hiljada neorganizovanih.

Kako prepoznati istinu kad je laž sveprisutna na političkoj i medijskoj sceni.

Ko je danas spreman besplatno da radi za zajednicu i opštedruštveni interes, poneki sat dnevno ili sedmično žrtvova? Za to je neophodan razvijen kolektivni duh i društveni entuzijazam.

Kao građani, glasači na izborima, ne zaboravimo da u politiku većina ulazi privučena ličnim, a ne društvenim interesima, odnosno, primamljivim tokovima novca.

Bosne će biti onoliko koliko bude građanske svjesnosti.

Šta je građanska svjesnost? Shvatanje da se situacije u društvu mogu mijenjati nabolje djelovanjem svakog člana zajednice.

Nacionalnom odlikom se zaogrću oni koji oskudjevaju u drugim kvalitetima.

Radikalna politika koja je za ukidanje Dejtonskog Ustava, odmah, i svega što je uspostavljeno, nema nikakve šanse. Okrenimo se realnosti, politike korak po korak do bolje budućnosti BiH.

Kako to da obrazovanje nije nikakva garancija da će neko postati bolji čovjek?

Niko nikog ne može ubijediti ni u što, dok on sam ne ubijedi sebe. Ipak komunicirajmo, možda zapalimo nečiju iskru.

Mi koji smo bili pripadnici u ratu tih vojski, a nismo u vezi sa zločinima, moramo se međusobno uvažavati, uz osudu pogrešnih etnošovinističkih politika na Balkanu koje su izazvale rat. To je preduvjet za boljitak u BiH.

Zarobljeni u sitnošićardžijskoj svijesti, manipulirani od strane vladajućih elita, Bosanci se koprcaju u začaranom krugu.

Gdje je logika nepriznavanja države u kojoj živiš, u kojoj se nalazi tvoj zavičaj, da li je u tvom interesu takvo nenormalno stanje? Bez obzira na razlike u viđenjima, naš je interes zajednički, normalan život u svojoj zemlji.

Dok svako svoju knedlu istine ne proguta nema napretka na Balkanu.

Kako može jedna zemlja imati tri istorije/ povijesti, za svaki narod po jedna, a ostalim nula.

Ljudskom komunikacijom se sve možemo riješiti, ali uz redovno propitivanje, da li su ovo moji stavovi, da li sam ja dobar čovjek, da li promišljam na putu istine? Neka riječ koja se poziva na istinu bude oružje u borbi za bolji svijet!

Nekad istina zaboli, dok je ne progutamo, a poslije nam se prosvijetli.

Kad prosuđujete o ratnim žrtvama pomislite na svoje najdraže. Bit ćete objektivniji.

Sloboda je i ideal i stvarnost samo kad se temelji na univerzalnim ljudskim vrijednostima.

Kad svoje stavove propustimo kroz sito univerzalnih ljudskih vrijednosti približit ćemo se istini.

Zapitajmo se koliko su naši stavovi zaista naši, prije nego što postanemo saučesnici tuđe pokvarenosti.

Podržavanje masovnih zločina i zločinaca, šta može biti drugo, nego fašizam?

Našu krizu može riješiti tektonski poremećaj, promjene ogromnih razmjera, teške promjene, promjene društvene svijesti u glavama ljudi.

Naša reforma visokog obrazovanja po Bolonji je potpuna degeneracija studija i osnovnog cilja savremenog obrazovanja osposobljavanja ljudi za život i rad u društvu znanja, informacionom dobu. Ove generacije studenata uopšte se ne usmjeravaju na razvijanje kompetencija za buduća radna mjesta.

Eliminiranje nacionalizma, pomirenje i saradnja među narodima, davanje prioriteta znanju i obrazovanju i izbor sposobnih, to je jedina alternativa koja garantuje napredak Bosne i Hercegovine.

Na kojim se vrijednostima obrazuju mlade generacije u Bosni i Hercegovini? Jedna od njih je, da je podjela normalno stanje. A kakvu budućnost možemo očekivati?

Ove politike razdora kroz dvadeset godina trajanja, osim političkim elitama i novopečenim tajkunima, većini naroda nisu donijele dobro. Da li neko vidi da će nešto donijeti u narednim godinama? Ne, neće ništa dobro. Samo nove sukobe, i možda novi rat. Jer sve loše je moguće tamo gdje se školuje i njeguje kultura razdora. Zato okrenimo se traženju rješenja.

Svaki izabrani nosilac vlasti u BiH trebao bi da ima u fokusu isključivo interes građanina. Svako javno isticanje/preferiranje jednog naroda vodi u nacionalizam. Interese naroda štiti Ustav i zakoni.

Zbog nacionalizma, mnogi nisu živi, svi smo patili, a većina ne živi u svom zavičaju.

Živimo u društvu u kome smutnja, šutnja i laž obezbjeđuju uspješnu karijeru.

Loš sistem vrijednosti, loša selekcija kadrova u državnoj strukturi, masovno nepoštovanje zakona, kriza vlasti, i dolazimo u stanje u kom se naša država nalazi, stanje duboke krize.

Kad spoznamo situaciju, treba da smognemo hrabrosti i govorimo o njoj. A govoriti treba ljudima koji su zalutali, koji su nadojeni mržnjom i koji neće da vas čuju, govoriti treba otvoreno, o teškim primjerima, kao što je o podijeljenim i nepodijeljenim školama, o frustriranom nastavniku koji nepravedno postupa prema djetetu manjinskog naroda, o svim nepravdama, lažima, krađama i društvenim deformacijama.

Kako čovjek može biti neosjetljiv na tuđu nesreću? Samilost je Božija osobina. I čovjek koji suosjeća u tuđoj patnji ima nešto uzvišeno.

Duhovni sklad čovjeka sa prirodom vodi ga ka univerzalnoj sreći.

Šta su to univerzalne ljudske vrijednosti? To su: pravednost, plemenitost, suosjećajnost, poštenje, istrajnost, odgovornost, kreativnost, istinoljubivost, čovjekoljublje, dobročinstvo, solidarnost, prihvatanje drugog u različitosti, znanje, rad, osjećaj za zajednicu...

Prosvijećivanje čovjeka, bazirano na univerzalnim ljudskim vrijednostima, za slobodnoumno shvatanje svijeta oko sebe i svoje uloge kao člana zajednice, aktivnog građanina, a ne poslušnog podanika vladajućih oligarhija, stvorit će ambijent za stvarne promjene temeljnih društvenih vrijednosti i društvenih postignuća u "Tamnom vilajetu".

Očistimo svoje srce od tereta mržnje i predrasuda, u prihvatanju drugog i drugačijeg. Prihvatimo jedni druge i bit ćemo svi na dobitku, jer život prođe u trenu. A kad budemo napuštali ovaj svijet sa sobom ćemo ponijeti samo svoja dobra djela.

Da li prepoznajete licemjere, smutljivce, zavidljivce, one koji nered prave, one koji ogovaraju, grabežljivce, one koji ne udjeljuju siromasima, one koji kad obećaju ne izvrše, to su oni koji malo vrijede. Pazite, kome povjeravate odgovorne dužnosti! U vašim rukama je moć.

Bit će Bosne i Hercegovine, a neće biti njenih dušmana. Jer, ne može Bosna da se ne voli, ona jednostavno plamti u srcima dobrih Bosanaca i Hercegovaca. Ona se prikazuje u ljepotama plahovitih rijeka, cvijetnih livada, modrih planina, kršnih vrhova i morskog plavetnila. Bit će Bosna zauvjek!

KLJUČNE RIJEČI KONCEPTA RAZVOJA BiH: Država (kontrola), Vrijednosti (društvo), Znanje (kadrovi), Strategija (ciljevi), Štednja (princip), Proizvodnja (investicije), Inovativnost (proizvodi), Hrana (opstanak).

Ljudi su lako kvarljiva roba i bez sistema i zakona postaju otrovni. A kad se jednom pokvare, teško ih je dovesti u red. Podsjeća li vas to na Balkan?

Niko nikog ne može ubijediti ni u što, dok on sam ne ubijedi sebe. Ipak komunicirajmo, možda zapalimo nečiju iskru.

Zarobljeni u sitnošićardžijskoj svijesti, manipulirani od strane vladajućih elita, Bosanci su nesposobni da se izbave iz začaranog kruga.